Da želiš na Aitutaki, prvo moraš doći na Rarotongu. Odnosno, ja nisam uspjela pronaći nijedan direktan let iz Sydneya, Aucklanda ili bilo kojeg drugog mjesta koje nam je tada dolazilo u obzir. Ako već ideš na drugi kraj svijeta, preporuka je da posjetiš i Raru i Aitutaki pa neka ti prva stanica bude Raro, a kako stići do njega pročitaj ovdje.
Karte za let Rarotonga-Aitutaki sam kupila preko službene stranice Air Rarotonga. Cijena za dvije povratne karte je tada bila 600€ što je jako visoka cijena za let koji traje samo 50ak minuta. Ove karte nije bilo moguće kupiti prije veljače (mi smo putovali početkom srpnja), pa ako planiraš puno unaprijed, moguće da nećeš odmah vidjeti sve letove. U putopisu sam detaljnije opisala kako je izgledao proces check ina, dolaska na aerodrom itd., pa baci oko na to da ti bude lakše. Ukratko, nemaju aplikaciju i ne možeš napraviti online check in. Check in, ako to možemo tako nazvati, se radi na aerodromu. Moraš doći minimalno 15 minuta ranije da dobiješ karte (da, samo 15 minuta ranije) i da ti uzmu kofere. Ne postoje nikakve sigurnosne provjere, dakle niti ljudi niti koferi ne prolaze kroz skenere.
Prilikom odabira smještaja se ne moraš previše zamarati lokacijom, jer s jedne strane otoka do druge, treba otprilike 9 minuta skuterom. Obrati više pažnju na to nudi li ti taj smještaj prijevoz sa i do aerodroma jer na aerodromu nema rent-a-car kompanija. Budući da je otok jako mali i kapaciteti smještaja su ograničeni, cijene su jako visoke. Mi nismo pretjerano ni štedjeli jer nam je ovo bio honeymoon, ali i da smo htjeli uštedjeti mislim da se ne bi usrećili. Bukirala sam smještaj preko Bookinga. Pretraživala sam i Airbnb i Expediu ali isti smještaj mi je na Bookingu bio najpovoljniji.
To što je bio povoljniji, ne znači da je bio jeftin, pa smo tako dva noćenja platili 730€. Radi se o preslatkoj drvenoj kućici ilitiga bungalovu, a na karti ih možeš naći ako upišeš Heaven to Sea Beach Villas. Smještaj je vrijedan svakog eura jer smo s naše plaže gledali najljepše zalaske sunca i noću imali nevjerojatan pogled na zvijezde. Više o tom iskustvu također možeš pročitati u putopisu.
Domaćica je fenomenalna, rezervirala nam je ručak i večeru za prvi dan i riješila da nas skuter dočeka u smještaju (koji je ipak kasnio, ali nije njezina krivica). U cijenu smještaja je uključen prijevoz sa i do aerodroma. Dočekala nas je ogromna zdjela s voćem, dva najukusnija kokosa koja sam ikad probala, flaširana voda, kava i ostale sitnice koje ti trebaju. Također su uključeni kajaci, ležaljke i ručnici za plažu. Sa stražnje strane kuće se nalazi vanjski tuš kojem možeš pristupiti i s vanjske i unutarnje strane.
Heaven to Sea Beach Villas
https://www.booking.com/hotel/ck/heaven-to-sea-beach-villas.hr.html
Aitutaki nema sustav javnog prijevoza tako da je rentanje auta ili motora obavezno. Kao i na Rarotongi, rent-a-car kompanije se nisu baš iskazale u komunikaciji. Poslali smo upit svima čije koje kontakte smo našli, ali nismo dobili niti jedan odgovor, ili bi nakon prvog maila prestali odgovarati. Budući da nam je ranije domaćica iz smještaja rekla da može to organizirati za nas, obratili smo se njoj. Dogovoreno je da će nas skuter čekati u smještaju, a cijena je bila 60 eura za ta dva i pol dana. Za razliku od Rarotonge, ovdje ne traže posebnu vozačku dozvolu za skuter, baš suprotno, ne moraš uopće imati dozvolu. Malo karikiram jer nas naša domaćica nije ništa pitala; ne znam kako je ako ideš direktno rentati u agenciju.
Naš skuter je bio iz Aquila rentals. Iako je bilo dogovoreno da će nas skuter čekati u smještaju, nije se dogodilo. Kasnili su nekoliko sati, ali nismo se previše uzrujavali jer smo imali bukiran izlet za taj dan. Poremetilo nam je planove u smislu da smo pješke morali do točke okupljanja i za nazad smo morali uzeti taxi. Nisam sigurna koliko im ide moja preporuka, ali sve je bilo okej sa skuterom. Prešli smo cijeli otok, popeli se čak i na vidikovac s njim, a potrošili smo jedva 8€ goriva za cijelo to vrijeme.
Aquila rentals
https://share.google/IkmxD7tDJLcDglbCx
Aitutaki ima politiku u restoranima koju do sada nisam nigdje doživjela. Na ulazu u svaki restoran te prvo pitaju gdje si smješten i na čije ime je rezervacija, a zatim odluče kako ćete tretirati. Ne znam kolike su šanse da smo mi ovo totalno zabrijali, ali mislim da nismo. U nastavku recenzije svakog restorana ću malo više objasniti.
Resort Tava’e Restaurant & Bar je zapravo jedini restoran u kojem smo jeli ručak i večeru. Prvi dan nam je domaćica iz našeg smještaja dala preporuku za njih i rezervirala nam stol za ručak. Hrana je odlična, a porcije su jako velike i zasitne i samo s glavnim jelom nećeš moći disati, pa možda da preskočiš predjelo. Probali smo morsku hranu, piletinu pa čak i pizzu i sve je bilo 10/10. Usluga je bila fenomenalna, ali mislim da smo bili privilegirani zbog našeg smještaja. Drugu večer kada smo došli na večeru, pitala sam možemo li dobiti određeni stol na terasi ali na prvu nisu bili oduševljeni. Čim su dobili informacije o tome gdje smo smješteni je nastao plot twist i mogli smo birati stol koji god smo htjeli. Cijene su im skroz okej jer smo dva glavna jela, dvije pive i desert platili oko 55€. I da, ovo je mjesto gdje možete popiti Rarotonga Brewery pivu.
The Boat Shed je restoran u kojem smo htjeli večerati, ali se nije dogodilo. Nalazi se na drugoj strani otoka i lijepo je lociran pa smo htjeli promijeniti okolinu. Došli smo tamo, restoran je bio poluprazan i nije bilo rezervacija na stolovima. Unatoč tome, nisu bili sigurni imaju li mjesta za nas. Pitali su nas naravno gdje smo smješteni i očito ih naš odgovor nije zadovoljio jer nam nisu dali da sjedimo vani već su nas spucali za neki mali unutarnji stol. Preko toga bi još i prešli, ali zatim nas sljedećih 25 minuta nitko nije došao poslužiti, na što smo se naravno ustali i otišli ponovno u Tava’e.
Koru Cafe se također nalazi na drugoj strani otoka, ali za razliku od Boat Sheda, nije ih bilo briga gdje smo smješteni. Možda je politika drugačija jer je ovo samo mjesto za doručak i eventualno brunch, pa primaju sve goste na otoku. U svakom slučaju, hrana je bila jako ukusna, porcije ogromne, a usluga ljubazna. Kafić je ujedno i suvenirnica pa dok čekaš hranu možeš se zabavljati razgledavanjem i šopingom. Imaju i terasu, ali nismo mogli sjediti vani jer je bilo dosta iritantnih komaraca. Cijena je zapravo dosta visoka za otok, dva doručka i dvije kave smo platili 35€.
Tavake je mali objekt koji poslužuje i hranu ali mi smo stali zbog kave. Iskreno, ovo je bilo jedino što je radilo u pet popodne kada mi se pila kava i zato smo stali tu. Kava je bila jako dobra, 4 od 5, tako da preporuka za kavu kod njih, ali hranu nismo probali. Fora je što uz terasu imaju i nekoliko stolaca orjentiranih prema oceanu na kojima možete ispijati kavu i uživati u pogledu.
Ovo nije klasična preporuka za hranu, ali moram navesti jer je ovo bio najbolji obrok koji smo imali na otoku. Radi se zapravo u ručku koji su nam vodiči spremali u sklopu izgleda u Aitutakijeve lagune. Vjerojatno nije bilo samo do hrane, već do cijelog dana koji je bio savršen. Turu smo bukirali sa Kia Orana Cruise. Više o njima u odjeljku ispod.
Najveći highlight Aitutakija, i ono bez čega nema smisla posjetiti ovaj otok, je izlet u lagune. Bukirali smo izlet preko whatsappa s Kia Orana Cruise i platili smo 220€ za dvije osobe. U tom trenu su nam bili jedini izbor, ali su bili fenomenalan izbor.
Ujutro su nas kamionetom skupili ispred našeg smještaja i doveli do početne točke. Tu su nas podijelili u dvije grupe tj. dva čamca; svaka grupa je imala otprilike 8 ljudi. Prva stanica je bio greben oko kojeg smo ronili. Vidiš puno zanimljivih ribica, ali vjerojatno najmanje impresivan dio ovoga izleta (ljestvica je visoka). Druga stanica su bili trevalleyji. Ako još ne znaš kako izgledaju, zamolit ću te da brzo googlaš.
Nakon toga smo stali na prvi otočić, Honeymoon Island. Naj naj naj najljepše mjesto na svijetu ili barem najljepše mjesto na kojem sam ikad bila. Na njemu smo proveli otprilike 40ak minuta. Nakon Honeymoon Islanda smo stali na neki neimenovani otočić kako bismo posadili kokose. Nakon toga je bilo vrijeme za ručak pa smo na sljedećem otočiću, do kojeg smo kratko prošetali kroz ocean, imali pauzu. Hranu pripremaju vodiči i bila je fenomenalna. Kako sam ranije spomenula, najbolji obrok koji smo pojeli na otoku.
Nakon ručka smo se zaustavili na Moturakau otočiću na kojem je 2006. godine sniman Survivor. I zadnji otok za taj dan je bio One Foot Island; drugo najljepše mjesto na svijetu. Na ovom otoku dobiješ passport stamp u obliku stopala pa obavezno ponesi putovnicu na izlet! Ovdje smo imali najviše vremena plivanje, ronjenje, sunčanje i generalno uživanje. Kako nedjeljom nitko osim njih ne vodi ture, na svakom otočiću i u svakoj laguni nije bilo gotovo nikog osim naše grupe. Vodič, i njegov sin, su bili odlični; informativni, veseli i nenaporni. Na brodu smo imali osiguranu opremu za ronjenje i ručnike. Praktički možeš doći samo u kupaćem, a oni se pobrinu za sve ostalo. Ako želiš čuti više doživljaja s ovog izleta, baci oko na putopis.
Kia Orana Cruise
https://www.kiaoranacruise.com/
Drugi najveći highlight, a možda bi bio i najveći da smo ih uspjeli vidjeti, su kitovi. Otprilike mjesec dana nakon što smo kupili karte i bukirali smještaj, sam počela raditi itinerary i tek onda saznala da je Aitutaki jako poznat po sezoni kitova. Sezona kreće već u 7. mjesecu, ali vrhunac postiže u 8. mjesecu. Odlučili smo bukirati turu iako smo znali da su šanse poprilično male. Turu smo bukirali s Wet and Wild agencijom. Nažalost mi nismo imali sreće i nismo vidjeli kitove, ali probaju te utješiti s tim da ti vrate 25% iznosa ako ih ne vidite. Izlet smo platili 200€ za dvije osobe, dakle dobili smo 50€ nazad da ne budemo depresivni (nije upalilo).
Wet and Wild
https://wetnwild-aitutaki.com/
Piraki Lookout je vidikovac s kojeg možeš uživati u 50 nijansi plave. Do gore se lako dođe motorom i ne moraš previše planinariti ako ti se ne da. Na putu do gore smo prošli pored farme koza i usput spasili jednu kozu koja se zaglavila u ogradi. Čini mi se da to stalno rade jer se koza nije otimala dok smo joj pokušavali pomoći, pa evo, pomozi kozi u nevolji.
Lokalne trgovine su meni zanimljive u svakoj državi/gradu koji posjetim jer volim vidjeti što lokalci kupuju. Na Aitutakiju je svaka trgovina i suvenirnica, ali suveniri, moram ovo reći, nisu bogznašto. Možda pretjerujem, ali kao basic bitch koja će uzeti magnet na svakom putovanju, bilo mi je nevjerojatno da nemaju niti jedan magnet, ili bilo što drugo, na kitove. Životinja po kojoj su najpoznatiji, koja im obilježava 60% sadržaja na otoku, nije uspjela dobiti ni svoj magnet.
Araura Gift Shop u centru Aitutakija mi je bila daleko najzanimljivija trgovina jer u njoj možeš kupiti originalne proizvode Cookovih Otoka kao što su proizvodi za njegu npr. balzami za usne, zatim alkoholna pića (vodka, rum, gin), majice, magnete na kojima nisu kitovi i slično.
Zadnji savjet koji ti mogu dati je da se samo voziš po otoku i staneš gdje želiš. S jedne strane otoka do druge ti treba 10ak minuta motorom/autom. Kroz neke šumovitije i nenaseljene ceste ćeš imati priliku vidjeti hrpe rakova kako chillaju ili eventualno pretrčavaju cestu. Za zalazak nađi plažu koja je orijentirana zapadno i čekaj najljepši zalazak sunca koji ćeš ikada vidjeti. Kada padne noć, izvuci ležaljku ili stavi ručnik na plažu i uživaj u zvjezdanom nebu koje nemaš priliku vidjeti na našoj strani svijeta.
Kada ići i koliko ostati?
Na Aitutakiju sam zapravo saznala za pojam King tide season. Izbjegavala bi taj period, od studenog do ožujka, kada su moguće jako visoke plime. Primijetit ćeš da su im zbog toga sve kućice građene na stupovima. Lipanj, srpanj i kolovoz se smatraju špicom sezone jer su temperature najugodnije i maksimalno idu do otprilike 25 stupnjeva. Zanimljivo je da navečer temperatura praktički ne pada, pa se tako dnevna i noćna temperatura razlikuju za eventualno 1 stupanj. Gužve nema ni na vrhuncu sezone, većinu vremena sam imala dojam da smo mi jedini ljudi na otoku. Od sredine srpnja pa do sredine kolovoza je najbolja sezona za vidjeti kitove. U našem pokušaju da vidimo kitove, vodič nam je rekao da trebamo doći oko 15.8. i da su tada kitovi doslovno svuda oko tebe.
Na Aitutakiju smo proveli 2 i pol dana i još jedan dan bi mi dobro došao. Ne zato što nismo stigli nešto, već zato što bi hvatala još jedan zalazak sunca i provela još jednu noć pod njihovim zvjezdanim nebom; iako mislim da se nikad ne bi zasitila tog pogleda.
Cijene, plaćanje i bankomati
Kao i svi Cookovi otoci, Aitutaki također koristi novozelandski dolar. Cijene u restoranima i npr. cijene rent-a-cara su dosta niže nego u Hrvatskoj, ali cijene smještaja su jako visoke. Vjerujem da se može proći jeftinije od onoga što smo mi platili, ali ne puno jeftinije jer su kapaciteti dosta ograničeni i svaki smještaj je dosta luksuzan.
U svim restoranima i kafićima možeš platiti karticom, ali izlete smo morali platiti isključivo gotovinom. Mi smo koristili Revolut za sva plaćanja i za podizanje keša na bankomatima. Konkretno smo koristili bankomat Bank South Pacific, u centru Aitutakija, i naplatio nam je proviziju od samo 2€.
Internet i navigacija
Internet sam aktivirala još na Rarotongi i vrijedio mi je i za Aitutaki. Na aerodromu su bile reklame Vofadona pa sam išla odma s njima. Ne znam jel postoji neka druga opcija. Možeš birati hoćeš samo internet ili internet i broj. Broj ti stvarno nije potreban jer svi na otoku, pa tako i taksisti, koriste Whatsapp. Aktivirala sam paket 10GB koji traje 15 dana i platila 49 NZD ilitiga 24,50€. Koliko sam primjetila, signal je na cijelom otoku bio dobar, ali sam zapravo jako malo pokušavala koristiti internet kada bi bili izvan smještaja.
Google maps služi dovoljno dobro da te dovede do svakog restorana ili agencije. Tu i tamo zna biti glup i pošalje te npr. ljudima u dvorište jer je on tu vidio nekakvu cestu. Osim toga, otok je jako mali i nemaš se gdje izgubiti. Ako uđeš ljudima u dvorište, neće ti zamjeriti već će te pitati jel ti treba pomoć.
(Bes)korisne informacije
- Ako ti je cilj vidjeti kitove, najbolje je ići u osmom mjesecu.
- Nemoj se truditi naći magnet na kita, nećeš ga pronaći na cijelom otoku.
- Na otoku je, uz cestu, jako puno rakova pa oprezno dok voziš da ih ne pogaziš!
- Slušaj preporuke svog domaćina za restorane, baci oko na putopis da saznaš zašto.
- Ako ti agencije za rentanje skutera ili auta ne odgovaraju, obrati se svom domaćinu za pomoć.
- Voda iz pipe uglavnom nije pitka, a flaširana voda im je dosta slatka.
- Obavezno ponijeti adaptere za struju, a koriste se isti kao za Novi Zeland i Australiju.
- SPF i sprej protiv komaraca možeš kupiti na otoku, ali nije na odmet da poneseš.
- Lijekove je dobro imati jer klasične ljekarne ne postoje i ograničen je izbor lijekova u trgovinama.
- Otok je jako siguran, ali nema rasvjete kada padne mrak, pa ako hodaš navečer ponesi lampu ili se pobrini da imaš dovoljno baterije za bljeskalicu.
- Lokalci su jako ljubazni i uslužni, ali koncept vremena i rasporeda ne postoji. Ako tura počinje u 16h, neće nužno početi točno u 16h i ako traje od 20h, to znači da ste najranije u 20.30 nazad. U restoranima i kafićima se čeka puno duže nego što smo mi naviknuli i za ručak/večeru trebaš odvojiti sat vremena više od planiranog.
- Za ronjenje se na svakom izletu dobije oprema (maska, dihalica, peraje) tako da ne moraš kupovati/nositi.
- Ručnike za plažu dobiješ u smještaju, a ako nosiš svoj ručnik, predlažem onaj od mikrofibre jer se zbog vlage jako sporo suše.