U putopisu sam spomenula da smo za dolazak na Rarotongu birali hoćemo li ići iz Sydneya ili iz Aucklanda. Izuzev komplikacija vremenske zone, za Sydney smo se odlučili i jer je viza za Australiju besplatna dok se za Novi Zeland viza plaća oko 100€. Za Cookove otoke hrvatskim državljanima nije potreba viza niti se treba ispunjavati nekakva dokumentacija.
O letovima za Sydney možete više pročitati ovdje, a sada ću se osvrnuti samo na let Sydney-Rarotonga. Let sam našla preko skyscannera, a karte sam kao i uvijek kupila preko službene stranice aviokompanije, što je ovom slučaju bio Jetstar. Imaju mobilnu aplikaciju koja dobro funkcionira i preko nje sam normalno napravila check in i dobila karte koje sam zatim prebacila u apple wallet. Prilikom kupnje karte sam besplatno birala sjedala i obroke. Obroci nisu klasični obroci kao na većini prekooceanskih letova, već biraš između sendviča, wrapova, biskvit kolača i slično. Vodu dobiješ u čaši 2 puta tokom leta, a sve drugo se dodatno naplaćuje. Ne dobije se dekica, jastučić i avion nema televizor. Povratna karta po osobi nas je izašla 880€, što zvuči puno, ali obzirom da se radi o sedmosatnom letu i udaljenost je jednaka kao npr. London-New York, cijena ima smisla. S druge strane, s obzirom na omjer dobivenog i plaćenog, rekla bih da je ipak skupo. Iz Sydneya smo poletjeli 1.7. oko 22h i sletjeli na Raru također 1.7. u 7h ujutro. To je najbliže putovanju kroz vrijeme što sam ikad bila. Let je bio predviđen da traje 7 sati, ali smo zbog vjetra stigli za 5 sati (tako je rekao kapetan). Vjerojatno smo bili jedini avion na toj ruti pa je mogao letjeti i sletjeti kako je htio.
Ulazak u zemlju je prošao dosta glatko. Osim putovnice, tražili su nas samo adrese i nazive smještaja u kojima ćemo biti. Budući da smo osim Rare posjetili i Aitutaki, tražili su nas i te informacije o smještaju.
Najviše sadržaja se nalazi na jugoistočnoj strani otoka, posebno oko Muri beacha, pa je tako naš smještaj bio tamo i svima bi savjetovala da gledaju to područje. Lokacija ne mora biti presudna ako ste rentali auto, ali ako nemaš auto onda definitnvno fokus na tu stranu otoka. Mi smo bili u dva različita smještaja jer smo od 1.-4. srpnja bili u jednom smještaju, zatim otišli na Aitutaki i onda se vratili na Raru pa bili još jednu noć u drugom smještaju.
Prvi smještaj je bio odličan, a rezervirala sam ga preko Airbnba. Apartman je uređen u skladu s vajbom otoka, ima terasu s preeedivnim pogledom na ocean. Dočekala nas je gospođa koja živi ispod tog apartmana, bila je jako ljubazna te smo također mogli koristiti njezinu perilicu. Uključeno je i parkirno mjesto, a ako upišete u google maps TeRito Lagoon Villas izbacit će vam njegovu lokaciju. Dobili smo za svaki slučaj i detaljnije upute od domaćina kako doći, gdje skrenuti i koje znakove pratiti. Platili smo 400€ za 3 noćenja.
TeRito Lagoon Villas https://www.airbnb.com/l/F2IMW4l4
Drugi smještaj je bio blizu aerodroma i zbog toga smo ga rezervirali. Domaćini su došli po nas na aerodrom, a za odlazak su nam bukirali taksi. Iako je smještaj blizu aerodroma, pješke bi nam svejedno trebalo 40ak minuta, a s prtljagom nam to baš i nije bila opcija. Ovu kućicu sam bukirala preko bookinga i bila je jako simpatična. U biti je bio kao nekakav bungalov, malo zabijen u prirodu. Imao je jednu manu, pijetlovi su kukurikali od 2 ujutro pa valjda svakih sat vremena. Riješila sam to slušalicama, ali iskreno koliko god sladak smještaj bio, mislim da bi drugi put preskočila. Mjesto nećete naći na google mapsu zato je dobro označiti si lokaciju. Voljela bih da smo mi to napravili prije nego smo otišli na večeru. Vraćaš se po mraku, na otoku koji nema rasvjetu i shvatiš da ni po čemu ne možeš raspoznati gdje trebaš ići. Već sam se pomirila da ćemo spavati vani, ali na sreću je Kruno dosta dobar kompas i poštedio me tog iskustva. Cijena noćenja u ovoj kućici je bila 100€.
Sharnytas Studio https://www.booking.com/Share-rXAB4i
Kao i za svaki otok, barem iz mog iskustva, mislim da je nužno rentati auto ili motor. Iako svi preporučuju motor, moja topla preporuka je auto. Prvo, za motor morate kod njih položiti vozački, a za auto ne. Drugo, možda se nama tako pogodilo, ali dok smo bili, vrijeme je bilo baš jako promjenjivo. Kiša je često padala preko dana i iako je to prolazno i traje 5 minuta, mislim da bi popizdila da me svako malo opere kiša na motoru. Uz to, navečer je znalo biti prohladno, odnosno mi se nismo najpametnije spakirali pa nam je auto išao u prilog. Bilo da želite motor ili auto, sretno sa rezerviranjem unaprijed jer nama baš i nisu odgovarali na mailove.
Rezervirali smo tamo na licu mjesta, u Rarotonga Rentals – Avarua jer su oni jedini imali slobodan auto. Za tri dana rentanja platili smo 150€ s tim da smo uzeli kompletno osiguranje. Auto je bio kanta, ali svi auti na otoku su više manje takvi. Odlično je bilo što smo dobili kabrio iako ga nismo tražili. Sve u svemu, preporuka za njih jer je sve bilo okej.
Rarotonga Rental – Avarua https://rarotongarentals.co.ck/
Zadnji dan nismo imali auto i planirali smo koristiti autobus ali to baš nije uspjelo. Busevi voze samo u krug oko otoka i na jednom piše “clockwise”, a na drugom “anti-clockwise”. U smjeru kazaljke na satu vozi na svaki puni sat, a u suprotnom smjeru od kazaljke na satu vozi u pola svakog sata. Došli smo na stanicu i shvatili da nemamo pojma od kuda bus točno kreće i u koliko bi sati trebao biti na našoj stanici. Nismo uspjeli googlati pa smo samo zvali taksi. Broj taksija nam je dao domaćin tog smještaja i nažalost ga nemam spremljenog, ali uvijek možete pitati svoje domaćine da vas povežu s nekim taksistom.
Cook’s Island Bus https://www.cookislandsbus.com/
Sve, ali sve što smo jeli na ovom otoku je bilo jako dobro i nismo probali ništa loše. Svaki restoran naveden u nastavku je definitivno preporuka, barem što se tiče hrane. Usluga zna biti spora, ali to je tempo cijelog otoka.
Vibe Fish Van je mala kamp kućica smještena uz plažu. Imaju 2-3 stola s klupama koje gledaju na ocean i jako je dobar vajb, a fish and chips im je odličan.
Tiare’s je mjesto na kojem možete pojesti doručak ili brunch. Hrana je dobra, ali sam toliko dugo čekala na jaja da sam ih mogla i sama snijeti. Imaju živu glazbu i to je plus.
Vili’s Burger Joint je mjesto na koje smo se vraćali tri puta. Imaju fenomenalne burgere i krumpiriće, dodaj na to činjenicu da hamburger košta samo 5€, to će vam objektivno biti najbolji obrok u životu. Treći dan sam uzela piletinu i to nije bilo baš toliko dobro, ali i dalje ukusno.
Love Cafe je još jedno mjesto za doručak, ali su orijentirani samo na sendviče. Imaju odličnu kavu, najbolju koju sam popila na otoku. I najbitnije, imaju kokoš koja ti krade hranu. Hejtala sam ljude koji su je tjerali od stola, jer sam mislila da se koka samo želi družiti. Deset minuta kasnije kada me pogodila u glavu, u pokušaju da mi ukrade tost, sam ju htjela odnijeti u kuhinju da mi ju pripreme za van.
Muri Night Markets je market koji se otvara u 17h i otvoren je samo do 20h. Radni dani su isto malo čudni i kad smo mi bili nije radilo ponedjeljkom, petkom i subotom. Odlična je, zapravo i jedina, lokacija za izaći navečer i doživjeti lokalce. Imaju desetak kućica s tradicionalnom hranom i još 3-4 kućice na kojima možeš uzeti voće, smoothije ili neke druge deserte. Mi smo uzeli miks koji je uključivao janjetinu, piletinu i kozice i to je bilo dosta dobro. Pili smo i voćne smoothije koji su bili odlični.
The Beach Hut je restoran u kojem nismo ručali ni večerali već smo samo pojeli banana bread i popili kavu. Oboje je bilo 10/10.
Rarotonga Brewery je njihova lokalna pivovara i piva koju smo pili većinu vremena na otoku. Ne prodaje se u svakoj trgovini i ne možeš ju naručiti u svakom restoranu, već postoji znak ako taj restoran poslužuje njihovo pivo. Unutar same pivovare imaju ture, ali mi smo došli na naš zadnji dan i taj dan nažalost nije bilo tura. Neovisno o tome, mogli smo barem popiti pivu.
Anchorage je zapravo jedini restoran u kojem smo bili na pravoj večeri i bilo je apsolutno fantastično. Pojela sam najbolju janjetinu u životu i ne pretjerujem kada to kažem. Konobar i konobarica kao da su se natjecali tko će biti simpatičniji. Ovo je bilo najskuplje mjesto u kojem smo jeli, dva glavna jela i dvije pina colade smo platili 50€.
Nakon što pročitaš ovaj dio, možda će ti se činiti kao da nismo radili ništa i da sve što smo pokušali je bilo zatvoreno. Što i nije daleko od istine. ŠALIM SE! Rarotonga nije velik otok i promet se većinski odvija glavnom cestom koja kruži oko cijelog otoka.
Ono što je nama bio najdraži dio je voziti se autom kroz unutrašnjost otoka, gdje su ceste lošije i priroda divljija. Odabereš mjesto koje ti se najviše sviđa, parkiraš auto i prošetaš kroz nevjerojatnu prirodu. Ako imaš sreće, oprat ćete topla tropska kiša i vidjet ćeš neku zanimljivu pticu.
Drugi najdraži dio mi je bio besciljno šetanje po plaži. Plaže se protežu kilometrima u oba smjera i ti trenuci su najbolja psihoterapija koju ti priroda može pružiti.
Najzabavnija aktivnost na otoku je definitivno bila plivanje s kornjačama. Bukirala sam preko Viatora i to samo tjedan dana prije samog izleta. Za dvije osobe smo platili 94€. Izlet smo imali bukiran za 2.7. ali zbog lošijeg vremena su nam savjetovali da ipak dođemo sutradan ako smo slobodni. Ista stvar se dogodila i sutradan, ali budući da smo išli na Aitutaki nismo više mogli odgađati. Dakle stvarno se trude da u najboljim uvjetima vidite kornjače i dobijete slike kakve su na njihovoj stranici. Mi smo imali malo lošije vremenske uvjete, oblačno, vjetrovito i prohladno, ali unatoč tome smo vidjeli kornjače. Bila bi naravno bolja vidljivost da smo imali vedar dan i mirno more, ali barem su valovi i jake struje učinili iskustvo nezaboravnim. Više o tome pročitaj u putopisu. Osim kornjača, vidjeli smo plave morske zvijezde, nekakve neobične ribe koje su izglade kao jako dugačke igle i meni najdraže desetak raža. Raže sam sasvim slučajno uočila na samom kraju izleta. Bile su dosta duboko i zbog oblačnog vremena nisu bile kristalno jasno, ali jako kul prizor.
Plivanje s kornjačama https://www.viator.com/tours/Rarotonga/Swim-With-The-Turtles-Rarotonga/d22128-143841P3
Muri Beach je najpoznatija plaža koja je dugačka otprilike kilometar i pol. Ova plaža je ono što očekuješ od takvog otoka. Mekani pijesak, beskrajni pogled na ocean i stabla kokosa koja te pokušavaju ubiti svojim plodovima. Na samom početku plaže imaju kafići, ali što se više udaljavaš to je manje sadržaja. Prekoputa plaže se nalaze tri otočića oko kojih se preporučuje roniti i mi smo nadobudno krenuli pješke/plivajući jer nije daleko. Nakon 3 metra su nas struja i koralji vratili u stvarnost pa ipak nismo otišli nikud.
Punanga Nui Market je odlično mjesto za kupiti suvenire, majice i slično što želiš ponijeti s Rarotonge. Na googleu piše da market radi samo subotom, što je naravno bio dan kada mi nismo bili tamo. Na sreću, market je ipak bio otvoren svaki dan, ali nisu sve kućice bile otvorene. Meni osobno najdraža trgovina je bila Manini. Imaju dvije trgovine u sklopu marketa, jedna je isključivo za žene, a u drugoj ćete pronaći i muške i dječje stvari.
Muri Nights Market moraš posjetiti čak i ako nisi gladan ili ako ne želiš nužno tamo večerati. Atmosfera marketa me podsjetila na naša seoska slavonska slavlja, kada se pola sela skupi da okrene vola na ražnju. Osim kućica s hranom koje sam spomenula ranije, ima jako puno stolova s klupama i nemaš problem naći mjesto. Ukrašeno je lampicama, glazba svira sa zvučnika i lokalci se druže i kartaju. Market ne radi ponedjeljkom što je okej, ali ne radi ni petkom ni subotom i to mi je nekako nelogično.
Black Rock je mjesto koje svi izvori navode da moraš vidjeti pa ću ga navesti i ja, ali iskreno ne vidim zbog čega je toliko zanimljivo. Radi se o vulkanskim ostacima, i pogađate, crnom kamenju. Možda da sam tada prvi put vidjela crnu stijenu bi me više impresioniralo.
Maire Nui Gardens & Cafe je botanički vrt koji također nismo vidjeli u cijelosti jer je bio zatvoren iako je prema radnom vremenu trebao biti otvoren. Unutra ima kafić, koji je u to vrijeme radio, pa se moglo prošetati kroz mali dio vrtova. Taj mali dio koji smo uspjeli vidjeti je bio jako lijep pa bi svakako preporučila.
Cook Island Football Club je nešto što nisam očekivala da postoji na ovom otoku. Otišli smo tamo jer sam htjela kupiti merch za tatu, a nije se prodavao po klasičnim trgovinama. Nije se naravno prodavao ni u klubu jer kad smo došli tamo zatekli smo samo nogometno igralište kakvo ima NK Nosteria i veliku kamenu skulpturu nogometne lopte. Isplati se posjetiti radi ove skulpture.
Rarotonga Brewery je još jedan doživljaj koji nismo uspjeli u cijelosti iskusiti jer nisu imali vođene ture taj dan. Neovisno o turi, unutar pivnice možeš besplatno izabrati koje 4 pive želiš testirati i to ti posluže u malim čašicama za rakiju. Iskreno nakon ta 4 testera ti je već dovoljno, ali naravno da smo uzeli još po jednu koja nam se najviše svidjela.
The Needle je najpoznatij hike na koji mi nismo išli, a ako je netko slučajno pomislio, nismo išli ni na jedan drugi. Inače nismo fanovi planinarenja i budući da je vrijeme bilo dosta promjenjivo nam se nikako nije uklapalo u naše planove odmaranja i besposličarenja.
Ariki day je njihov državni praznik i nije nešto što u svakom dijelu godine možete birati da doživite. Slavi se 3. srpnja pa ukoliko si tada na otoku, zapiši ovaj datum. Proslava se odvija u Nacionalnom auditoriumu, a više detalja pročitaj u putopisu.
Kada ići i koliko ostati?
Rarotonga je otok koji možete posjetiti tijekom cijele godine, ali bih izbjegavala period od studenog do ožujka jer je to tzv. King tide season. Tijekom tog perioda otok mogu pogoditi iznimno visoke plime. Lipanj, srpanj i kolovoz se smatraju špicom sezone jer su temperature najugodnije i maksimalno idu do otprilike 25 stupnjeva. Ne brini, to što je peak sezone, ne znači da su na otoku gužve. Temperatura mora je u to vrijeme jednaka temperaturi zraka, pa čak i toplija. Od sredine srpnja pa do sredine kolovoza je najbolja sezona za vidjeti kitove. Period travnja, svibnja, rujna i listopada je najtopliji i najbolji za kupanje i plaže.
Na Rarotongi smo proveli 4 dana i bilo nam je dovoljno, ali moram napomenuti da mi imamo crve u guzici i ne možemo se predugo zadržati na jednome mjestu. Zbog toga, i zbog toga što nismo znali unaprijed koliko im je radno vrijeme čudno, smo promašili neke aktivnosti jer određene atrakcije rade samo određene dane. S druge strane, fulali smo i neke stvari koje su trebale biti otvorene pa nisu bile otvorene. Mislim da nema načina da sa sigurnošću saznaš što i kada radi, osim da u trenu kada si na otoku odeš i provjeriš.
Cijene, plaćanje i bankomati
Svi Cookovi otoci koriste novozelandski dolar, ali trokutasta kovanica sa slike je zapravo jedinstvena kovanica Cookovih otoka. Cijene su manje nego u Hrvatskoj, a možeš proći i jeftinije i skuplje od onoga što sam navodila za smještaj, rent-a-car i hranu, ovisno o tome što želiš. Cijene je također jednostavno izračunati jer je jedan euro jednako dva novozelandska dolara.
U svim restoranima i kafićima možeš platiti karticom, ali neke trgovine i npr. izleti, traže isključivo keš. Poželjno je da dođeš s nešto gotovine kod sebe, ali moguće je podizanje novca s njihovih bankomata. Mi smo koristili Revolut za sva plaćanja i za bankomate. Bankomati su uzimali neku sitnu proviziju. Provizija je varirala od bankomata do bankomata, ali red veličine je bio 2-5 eura po transakciji.
Internet i navigacija
Dok stojiš u redu za prijeći granicu, iskoristi vrijeme da aktiviraš internet. Aerodrom ima wifi i imaš reklame vodafona za aktivaciju mobilnog interneta. Skeniraš QR kod s reklame i vodi te na stranicu u kojoj moraš pratiti jednostavne korake za aktivaciju e-sima. Možeš birati hoćeš samo internet ili internet i broj. Broj ti stvarno nije potreban jer svi na otoku, pa tako i taksisti, koriste Whatsapp. Ja sam aktivirala paket 10GB koji traje 15 dana i platila 49 NZD ilitiga 24,50€. Isti internet mi je vrijedio i za Aitutaki. Signal je na većini otoka bio dobar. Nije bilo signala jedino kada bi se zabili u središte otoka i lutali po prirodi ili kada bi bili negdje na otvorenom moru.
Google maps služi dovoljno dobro i dovest će vas na sve glavne lokacija. Za neke sporednije ulice zna biti poprilično glup i pošaljete npr. ljudima u dvorište jer je on tu vidio nekakvu cestu. Na otoku se nemaš baš gdje izgubiti i lako se snaći ako krivo skreneš, tako da je sve u svemu okej.
(Bes)korisne informacije
- Voda iz pipe uglavnom nije pitka, a flaširana voda im je dosta slatka.
- Obavezno ponijeti adaptere za struju, a koriste se isti kao za Novi Zeland i Australiju.
- SPF i sprej protiv komaraca možeš kupiti na otoku, ali nije na odmet da poneseš.
- Lijekove je dobro imati, jer ako dobiješ temperaturu nakon 17h, moraš čekati sljedeći dan da kupiš nešto u ljekarni.
- Nešto što odbijam staviti na stopala, ali bi na ovom otoku bilo korisno, su one glupe gumene papuče. U plićaku se krije dosta oštrih i vatrenih koralja i ove papuče su nažalost nužne.
- Otok je jako siguran, ali nema rasvjete kada padne mrak, pa ako hodate navečer ponesite lampu ili se pobrinite da imate dovoljno baterije za bljeskalicu.
- Lokalci su jako ljubazni i uslužni, ali koncept vremena i rasporeda ne postoji. Ako tura počinje u 16h, neće nužno početi točno u 16h i ako traje od 20h, to znači da ste najranije u 20.30 nazad. U restoranima i kafićima se čeka puno duže nego što smo mi naviknuli i za ručak/večeru trebaš odvojiti sat vremena više od planiranog.
- Ako želiš planinariti ponesi opremu za planinarenje.
- Za ronjenje se na svakom izletu dobije oprema (maska, dihalica, peraje) tako da ne moraš kupovati/nositi.
- Ručnike za plažu dobiješ u smještaju, a ako nosiš svoj ručnik, predlažem onaj od mikrofibre jer se zbog vlage jako sporo suše.
- Na Rari živi oko 4,000 pasa i samo 10,000 ljudi.